Sve veća upotreba antibiotika u terapiji, a ponekad i u profilaksi infektivnih bolesti, dovela je do pojave fenomena pojave stečene bakterijske rezistencije prema klasama lijekova za koje kod divljih sojeva nisu postojali faktori rezistencije.
Kod stafilokoka, preporučeni test za screening prema međunarodnim smjernicama je test "cefoxitin screening". Bakterije koje su pozitivne na ovaj prvi test trebaju se testirati na rezistenciju prema oksacilinu (korištenjem MIC vrijednosti na temelju odgovarajućih breakpointa) kako bi se potvrdila karakteristika meticilinske rezistencije (MRSA za Staphylococcus aureus i MRSI/MRSP za Staphylococcus intermedius/pseudintermedius).
Nakon identifikacije soja kao meticilinski rezistentnog, isti bi trebao biti podvrgnut prvom testu screening-a osjetljivosti na vankomicin. Ako je test pozitivan, treba ga potvrditi testom koji se temelji na MIC vrijednostima na temelju odgovarajućih breakpointa.
Ako se potvrdi, soj treba klasificirati kao MRSA-VRSA (u slučaju Staphylococcus aureus) i MRSI/MRSP-VRSI/VRSP (u slučaju Staphylococcus intermedius/pseudintermedius).
